frùla | im. ž. 〈G frùlē, D frȕli, A frȕlu; mn. N frȕle, G frúlā〉 folk., glazb. puhaće narodno drveno glazbalo, šuplja drvena cijev s rupicama koje se pri sviranju zatvaraju i otvaraju prstima; sin. svirala |
frùlāš | im. m. 〈G fruláša, V frȕlāšu; mn. N fruláši, G frulášā〉 glazbenik koji svira frulu |
frulàšica | im. ž. 〈G frulàšicē; mn. N frulàšice, G frulàšīcā〉 glazbenica koja svira frulu |
frulàšičin | prid. 〈G frulàšičina; ž. frulàšičina, s. frulàšičino〉 koji pripada frulašici |
ft | oznaka za stopu |
fȕćkati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. fȕćkām, 3. l. mn. fȕćkajū, imp. fȕćkāj, aor. fȕćkah, imperf. fȕćkāh, prid. r. fȕćkao, prid. t. fȕćkān〉 razg. v. zviždati |
fȕćnuti | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. fȕćnēm, 3. l. mn. fȕćnū, imp. fȕćni, aor. fȕćnuh, prid. r. fȕćnuo, prid. t. fȕćnūt〉 razg. v. zazviždati |
fúga | im. ž. 〈G fúgē, DL fúgi; mn. N fúge, G fúgā〉 glazb. polifoni oblik prisutan u svim baroknim glazbenim vrstama, razvija se iz jedne teme koja se po određenim načelima razrađuje po svim dionicama |
fȕj | usk. 1. izriče negodovanje [Fuj, sram te bilo!] 2. izriče gađenje [Fuj, ovo mi jelo nije dobro!]; sin. bljak žarg. |
fùksija | im. ž. 〈G fùksijē; mn. N fùksije, G fȕksījā〉 bot. rod ukrasnih biljaka američkoga podrijetla s visećim cvjetovima |
fulèrīn | im. m. 〈G fulerína〉 kem. alotropni oblik ugljika |
fundamentàlist | im. m. 〈G fundamentàlista, V fundamentàlistu; mn. N fundamentàlisti, G fundamentàlīstā〉 sljedbenik fundamentalizma |
fundamentàlistica | im. ž. 〈G fundamentàlisticē; mn. N fundamentàlistice, G fundamentàlistīcā〉 sljedbenica fundamentalizma |
fundamentàlističin | prid. 〈G fundamentàlističina; ž. fundamentàlističina, s. fundamentàlističino〉 koji pripada fundamentalistici |
fundamentalìstičkī | prid. 〈G fundamentalìstičkōg(a); ž. fundamentalìstičkā, s. fundamentalìstičkō〉 koji se odnosi na fundamentaliste i fundamentalizam |
fundamentalìzam | im. m. 〈G fundamentalìzma〉 ukupnost nazora koji su temelj kojega učenja, ideologije ili vjere |
fungìcīd | im. m. 〈G fungicída; mn. N fungicídi, G fungicídā〉 farm. kemijsko sredstvo za suzbijanje gljivičnih bolesti u zaštiti bilja, medicini i veterini |
fùnkcija | im. ž. 〈G fùnkcijē; mn. N fùnkcije, G fȕnkcījā〉 1. v. položaj 2. biol. rad organa ili cijeloga organizma [tjelesne funkcije; mentalne funkcije] 3. mat. postupak kojim se članovima x jednoga skupa brojeva ili točaka pridružuju članovi f (x) drugoga skupa brojeva ili točaka ♦ biti u funkciji 1. služiti svojoj svrsi ili namjeni 2. raditi, biti aktivan; staviti u funkciju što pokrenuti što |
fȕnkcionālan | prid. 〈G fȕnkcionālna; odr. fȕnkcionālnī, G fȕnkcionālnōg(a); ž. fȕnkcionālna, s. fȕnkcionālno; komp. funkcionàlnijī〉 koji ispunja određenu funkciju ili svrhu [~ namještaj]; ant. nefunkcionalan |
fȕnkcionālnī | prid. 〈G fȕnkcionālnōg(a); ž. fȕnkcionālnā, s. fȕnkcionālnō〉 koji se odnosi na kakvu funkciju [~ stil] |
funkcionálnōst | im. ž. 〈G funkcionálnosti, I funkcionálnošću/funkcionálnosti〉 svojstvo onoga što je funkcionalno; ant. nefunkcionalnost |
funkcionírānje | im. s. 〈G funkcionírānja〉 v. aktivnost, djelovanje |
funkcionírati | |
fùrnīr | im. m. 〈G furníra, I furnírom; mn. N furníri, G furnírā〉 tanak list plemenitoga drveta, služi za oblaganje vanjskih dijelova namještaja |
fùtūr | im. m. 〈G futúra, I futúrom〉 gram. opće buduće glagolsko vrijeme ◇ ~ prvi buduće glagolsko vrijeme koje se tvori od nenaglašenoga prezenta pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva; ~ drugi/egzaktni predbuduće glagolsko vrijeme koje se tvori od svršenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog |
futùrist | im. m. 〈G futùrista, V futùristu; mn. N futùristi, G futùrīstā〉 sljedbenik futurizma |
futùristica | im. ž. 〈G futùristicē; mn. N futùristice, G futùristīcā〉 sljedbenica futurizma |
futùrističin | prid. 〈G futùrističina; ž. futùrističina, s. futùrističino〉 koji pripada futuristici |
futurìstičkī | prid. 〈G futurìstičkōg(a); ž. futurìstičkā, s. futurìstičkō〉 koji se odnosi na futuriste i futurizam [~ neboder] |
futurìzam | im. m. 〈G futurìzma〉 umj. umjetnički pravac nastao u Italiji početkom 20. stoljeća kojemu je svojstven prekid s umjetničkom tradicijom i koji slavi pobjedu tehnologije nad prirodom |
fùtūrskī | prid. 〈G fùtūrskōg(a); ž. fùtūrskā, s. fùtūrskō〉 koji se odnosi na futur [~ nastavci] |